Danas se prisjećam svega kao da se juče dogodilo. Sjećam se svih susreta, svih događaja i svega što sam radio. Beskrajno sam ponosan. 

To je bilo čudo. Svi smo bili jedno. Svi smo disali jednom Olimpijskom dušom.

Olimpijada je bila jedinstvena. Svi koji su učestvovali u njoj, imaju potpuno zaseban odnos prema njoj.

To je bila Olimpijada zajedništva!

Za vrijeme Olimpijade sve oko nas je ličilo na jedan veliki narodni i profesionalni pokret. To je bio vrhunac zlatnog doba Sarajeva i Bosnie i Hercegovine.

Kao student svirao sam u vojnom orkestu, koji je imao 800 članova. Bili smo prvi na Svečanom otvaranju na Koševu, kada smo mi završili izašle su fanfare i tada je zvanično otvaranje i počelo.

Kako smo organizovali Olimpijadu? Igre su pored zvaničnih struktura, srcem i dušom održali građani Sarajeva.

Kako smo dobili Olimpijadu? Od onoga trenutka kada ste pustili na Radio Sarajevu vijest da smo dobili Olimpijadu do pripreme čitavog projekta, ljudi su se beskonačno radovali.

Taj plamen i dalje tinja, i dalje gori. Često se srećem sa starim kolegama i svi i dalje ponavljaju onu čuvenu rečenicu da je Sarajevo posljednji organizator Olimpijskih igara čiji su stanovnici u organizaciju to velikog kompleksong projekta uložili i svoju dušu i srce. Dakle, Sarajevo i dalje ima taj imidž uspješnog Olimpijskog grada.

Učestovao sam u sletu na Svečanom otvorenju Olimpijade kao član kulturno umjetničkog društva. Kada gledamo unatrag, nevjerovatno je kakav je to bio događaj. Olimpijada je bila vrhunac preporoda Sarajeva i kulture i sporta. Sve je eksplodiralo. Zbog olimpijskog duha Sarajeva i svega što se dešavalo u kulturi, ta ’84 je prelomila je mene i ostao sam u Sarajevu.