Ja sam samo jedan fotograf, ali sam znao da pišemo istoriju. I danas kada živim u Americi gdje god da krenem i kada god spomenem Sarajevo, svi znaju za Olimpijadu. Olimpijada je sada vječna tema. Amerika voli zimske sportove, voli Olimpijadu i voli Sarajevo

Bio sam 16 Olimpijskih igara, ali Sarajevo mi je ostalo upečatljivo u sjećanju. Ne samo zato što je naša, bila je to najljudskija, najhumanija Olimpijada. Nije bila obasjana političkim bojama. Moglo bi se reći da je to bila čista Olimpijada – posljednja čista Olimpijada.

Noć kada je pao snijeg u tri ujutro iz pravca Željezničke stanice najednom odjekuju povicu: Za koga – za narod, Za koga – za olimpijadu. Došli su rudari iz Tuzla, Kaknja, Zenice da sa svojim lopatama pomognu građanima Sarajeva. I danas mi to zajedništvo, ta solidarnost i želja da jedni drugima pomognemo – izaziva suzu….

Tek sam sutradan vidio snimak kako su me ljudi vidjeli na TV-u, a na stadionu ispod mene su bili orkestar, dirigent i slet. To Svečano otvorenje mi je sada kao kroz maglu. Bože jesam li rekao sve što sam trebao da kažem? Kad se prisjećam tih momenata nisam baš sasvim siguran je li se to meni tako dogodilo li sam ja želio da mi se tako dogodi…